Sinovi Orjune

Iz Predgovora:

Organizacija jugoslavenskih nacionalista (ORJUNA) ustrojena od Hrvata jugoslavenskih nacionalista, bez osjećaja vlastite osobenosti, nije imala orgniziranih istupa, ni praktičnih akcija sve do 11. lipnja 1921. kad je u Delnicama izvršen atentat na ministra Draškovića pod čijim okriljem je, zapravo, i djelovala. Atentat bijaše samo povod, a namjera tinjaše u njima otprije, da njih stotinjak, naoružani toljagama, marširaju splitskim ulicama izazivajući napredno pučanstvo u kavgu i obračune. Sada organizirano okupljaju nove pristalice i članove, pripremajući teror nad Hrvatima i komunistima. Njihov prvi pohod bijaše osujećen i, poslije razbijenih glava, izlomljenih rebara i prebijenih nogu, orjunaši se privremeno povlače da bi skupili snagu i nove pristalice. Mnogo je orjunaša ranjeno, mnogi se u strahu povlače i ne usuđuju se izići na ulicu, jer obračun latentno lebdi u svakoj splitskoj ulici.

Orjunaši se, poslije prvog neuspjeha, da osvete svoga ministra, oporavljaju da nastave u početnom stilu, po uzoru i po programu Benita Mussolinija prije svoga velikog marša na Rim.

Duhovni vođe splitske Orjune: Berislav Anđelinović, odvjetnik Krstulović, Edo Bulat, činovnik Marko Nani, Ljubo Leontić i drugi… proširuju organizaciju u koncentričnim krugovima. Svoje opake polipe plaze u Kaštele, Trogir, Solin, Omiš, Šibenik i na ostale prostore južne Hrvatske. Orjuna osniva akcionu sekciju za fizičke obračune s komunistima i s hrvatskim narodom uopće jer mase ne podržavaju njihov fašistički program preuzimanja vlasti. Skrojili su fašistički program i fašističke uniforme po uzoru na Mussolinija. Članovi orjunaških akcionih sekcija upadaju u kuće i obračunavaju s obiteljima naprednih Splićana, začimaju kavgu i teror po ulicama i kavanama i taj teror raste iz dana u dan. Strah, nesigurnost, očekivanje napada, upadi u kuće, nazočni su u svakome danu. Zato pripadnici radničkog pokreta organiziraju obrambene grupe koje sprečavaju orjunaške akcije i obračunavaju s njima na svakom koraku.