Antonin Artaud : sunce i mahnitost

S korica:

Zašto je Artaud kao Shizo-mislilac još uvijek toliko tajanstveno moćna protuteža ovom vremenu savršeno jednolike egzistencije? Možda samo zbog toga što tom i takvom vremenu nedostaje autentičnosti žrtvovanja samoga života kao umjetnosti. Imamo umjetnost kao spektakl reprezentacije u svim formama ništavila. Ali nemamo više umjetnika koji vjeruju u ono što govore i pišu i to kao sedmi pečat utiskuju svojom krvlju u znakove drevne zemlje kojom su jednom poput hodočasnika koračali kroz sunce i mahnitost sve do beskraja.

U ovoj knjizi Žarko Paić vjerodostojno analizira sve aspekte mišljenja i pisanja u djelu Antonina Artauda kao svojevrsnog subverzivnog heretika u avangardnoj umjetnosti 20. stoljeća. Originalnost u pristupu i snažna autorska nota kojom ulazi u tumačenja kanonskih djela promišljanja ne samo Artauda, već i čitavog niza suvremenih filozofa, kao i umjetnika, poput Deleuzea, Derride i Blanchota, otvara pitanje o mogućnostima transgresije metafizike na ishodu povijesnoga smisla jezika uopće.