Memoari

S ovitka:

Svoje Memoare Goldoni je počeo pisati 1783. i završio ih i tiskao 1787. Evocirajući svoju prošlost, dugu gotovo kao i njegovo stoljeće, stari je komediograf opisao i svoj život, i rad u teatru, i brojne susrete, i svoje ideje, i prerazna iskustva. A intonirajući svoje memoare komediografskim načinom pisanja, može se reći, a to kažu i toliki kritičari, da su ovi memoari jedna komedija u kojoj se zrcali i život umjetnika i život vremena i njegove ljudske pojave. Goldoni je doista zanimljivo iznio svoje zapažanje o glumcima, o kazalištu, o kazališnim dvoranama, o publici, o kritici, o izdavačima, o strastima teatarskog  medija, sve u duhu svoga shvaćanja i tako stvorio mit o sebi. I pišući Memoare poslije boravka na francuskom dvoru koji je više pogodovao njegovoj provincijalnoj taštini nego stvarnim materijalnim potrebama, stari je komediograf dao i svoj život i svoje vrijeme pošteno, bez falsifikata. Iako mu život nije tako lagan, on piše ove memoarske zapise vedrinom, humorom tipičnim mediteranskoromanskom čovjeku, Goldoni ne umara teškim refleksijama nego zabavlja iznoseći svoj slučaj i svoje vrijeme te se javi iz rečenica osjećaj prolaznosti zbog čega i mora da mu je sve komično. Memoari Carla Goldonija, dobrog prijatelja našeg Dubrovčanina Stijepa Šuljage koji čitaju se kao romansirana istina, mu je bio i branilac i dobar drug kao komedija u prozi o jednom životu i vremenu, životu koji znači uspon i talijanskog i svjetskog velikana.