Zlatna knjiga španjolske poezije

U Zlatnoj knjizi španjolske poezije Nikola Milićević obuhvatio je najznačajnije epohe, škole i strujanja što su se dogodili u španjolskoj poeziji za nešto više od devet stoljeća – od Pjesme o Cidu ( Cantar de Mί::o Cid, oko 1140.) , najstarijeg djela pisanoga na španjolskom jeziku, preko izbora iz Romancera i Cancionera te pjesma Lopea de Vege, Pedra Calderóna de la Barce, Miguela de Unamuna, Antonija Machada, Juana Ramóna Jiméneza, Frederica Garcíje Lorce do Vicentea Aleixandrea iJesúsa Lópeza Pacheca.
Vlastito stvaralačko i pjesničko iskustvo te poštovanje autorskih posebnosti pjesnika koji su pjevali na španjolskome gotovo cijelo tisućljeće kriteriji su na kojima je Nikola Milićević stvarao ovu Antologiju.