Teodora

Roman Teodora romansirana je biografija naj veće bizantinske carice, jedne od najmarkantnijih i najzanimljivijih vladarica svjetske povijesti. Njezin je život više nalik na bajku i legendu, nego na stvarnost. Pučka mašta, i zloba nekih historičara njena vremena iskitiše joj život najnevjerojatnijim pojedinostima i stvoriše od nje pojam demona i grabežljive zvijeri. No povijesna istina nešto je drugačija, u njezinu svijetlu Teodora nam je bliska i razumljiva. Ona je pravo dijete svoga doba, žena koju je odgojila bijeda i raskoš svijeta koji je propadao.

Roman »Teodora« vrvi interesantnim pojedinostima iz života kurtizane-carice, a svijet iz kojega se izdigla, i svijet u koji se popela, dva su pola metropole staroga carstva. Slikovit je opis Ulice žena koja broji 30.000 stanovnica, svih rasa i godina i koja je najveći poznati kvart prostitucije na svijetu. Stanovništvo Konstantinopolisa šestoga stoljeća, grada koji se kolebao između poganstva i mnogobrojnih kršćanskih sekta, bilo je šaroliko i poliglotsko, s najvećim brojem bludnica, prosjaka i robova Autor nas upoznaje s Bratstvom prosjaka, moćnom organizacijom, koja se protezala u oba rimska carstva, a imala je svoj tajni, šatrovački jezik i svoje zakone pa čak i svoje veze na dvoru. Surovost života već je u djetinjstvu presrela Teodoru, treće nezakonito dijete bezimene ciparske glumice. U svojoj trinaestoj, Teodora je bila žena bez iluzija, puna lukavstva i mudrosti.

P. Wellman se uz Miku Waltarija ubraja među najvrsnije pisce poznavoce staroga svijeta. O tome najbolje govori popularnost „Teodore koja je do sada prevedena na desetke svjetskih jezika.

Roman se čita bez predaha. Pun je dramatičnih akcija. Vjerno ocrtava tadašnja zbivanja u Bizantiji,