Nitko i ništa u Parizu i Londonu

S korica:

Kad je Eric Blair definitivno odlučio postati piscem, što je još od djetinjstva znao da želi biti, dao je otkaz u kolonijalnoj policiji u Burmi, gdje je radio pet godina, te se doselio prvo u London, a zatim 1928. u Pariz, kako bi živio od pisanja. I već je tada, s nepunih 25 godina, znao o čemu će za početak pisati, i to je htio i osobno iskusiti: život obespravljenih i poniženih, skitnica, beskućnika i prosjaka, onih na dnu i onih koje samo mukotrpan i bijedno plaćen posao dijeli od toga da dodirnu dno. Svoje je doživljaje opisao u knjizi Nitko i ništa u Parizu i Londonu. Kristalno jasnom prozom, bez sentimentalnosti i bez lažne sućuti, Orwell bilježi ono što je vidio i doživio, u pokušaju da čitatelju pokaže istinu u koju je duboko vjerovao: da su svi ljudi jednaki, bez obzira na klasnu pripadnost ili imovinsko stanje.

Knjigu je potpisao pseudonimom i tako je Eric Blair postao George Orwell, koji je pak postao jedan od najvećih, a možda i najutjecajniji pisac 20. stoljeća. Svojim nam je esejima i romanima donio izraze kao što su hladni rat, novozbor i Veliki Brat te frazu »neki su jednakiji od drugih«, koji su se tako prirodno učvrstili u jeziku da mnogi više ni ne znaju da ih je skovao Orwell; a i samo njegovo ime u inačici »orvelijanski« danas je univerzalna kratica za represivne režime koji dokidaju slobode i laž prodaju pod istinu.

Zaključno: ovaj je autor definitivno jednakiji od drugih!

(Iz pogovora prevoditeljice)