Ja, Klaudije car i bog

Robert Graves, jedan od najuspješnijih pisaca historijskih romana, perom rimskog cara Klaudija pripovijeda jezovitu priču iz onih burnih vremena između 50. god. pr. n.e. do 50. god. n. e., kad je svijetom vladala rimska porodica Klaudijevaca. Na prijestolju Rimskog carstva je car August, ali carstvom vlada u stvari njegova druga žena Livija. Okrutna beskrupulozna trovačica i ubojica, uklanja čitavu galeriju pretendenata na prijestolje, kako bi osigurata nasljedstvo svojem slinu iz prvog braka  – Tiberiju. I u tome uspijeva. Njezin unuk Klaudije, boležljivo dijete, koje šepa, muca, trza glavom – porodični idiot – preživljava Livijinu, Tiberijevu i Kaligulinu strahovladu upravo zato što s njime nitko i ne računa zbog tih mana. Kad suludi Kaligula, Tiberijev nasljednik biva umoren, garda proglašava Klaudija carem, vjerujući da je upravo on najmanje opasan da će spasiti carstvo od rasula.

Klaudije je bio čovjek učen i simpatičan, ali prilično slijep za ono što se do gađa oko njega. Ipak je bio jedan od najsposobnijih vladara što ih je Rim ikada imao. Iskrena naklonost puku, financijske, vjersko pravne reforme, veliki vojni uspjesi, opsežni javni radovi pribavili su mu opće poštovanje.

Po struci písac i povjesničar, piše povijest svojega života, kako se očuvao od dvorskih spletaka, kako su ga optužili za veleizdaju, kako je nadmudrio one koji su ga htjeli ubiti i kako je preživio svoje opasne ugnjetače. Jednako je uzbudljiva priča o njegovoj vladavini. Vladao je kako je znao i umío, no nije mogao spriječiti moralno rasulo Rima. Otkriće raskašanog i raspusnog života svoje treće žene Mesaline, u koju je bio ludo zaljubljen, te njezino smaknuće skršilo mu je energiju i on umire razočaran rezigniran. Jedina utjeha u posljednjim časovima bilo mu je Sibilino proroštvo, da će njegovu povijest čitati potomstvo: “Za hiljadu i devetsto godina Klaudijeva će riječ biti jasna.”

• potpis prijašnjeg vlasnika na naslovnoj stranici