369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija na Istočnom bojištu 1941.-1943.
S korica:
Iako 369. pukovnija spada u red manje značajnih postrojbi koja je borbeno djelovala kroz relativno kratko razdoblje, čitatelju je od samog uvoda vidljivo, ukoliko ga već sam pozamašan izgled knjige nije uvjerio u isto, kako je ovdje riječ o značajnom povijesnom djelu. O hrvatskim oružanim snagama u Drugom svjetskom ratu napisano je više knjiga, ali niti jedna nije ni približno tako temeljito istražena i dobro napisana. Bilo bi izuzetno samo po sebi da je povijest bilo koje druge pukovnije tako kvalitetno obrađena, ali da je relativno nepoznatoj postrojbi posvećen ovako vrstan rad predstavlja snažan poticaj svakomu tko se bavi izučavanjem Drugoga svjetskoga rata. Srećom, svi su se dijelovi slagalice uspješno posložili. Ratni dnevnici i pukovnijski arhiv spašeni su od uništenja i izneseni iz Staljingrada, te iako se izvornici ovih dokumenata danas nalaze pohranjeni u Beogradu i nisu dostupni korisnicima, Obhođaš, koji je i sam arhivist, bio je u prilici proučavati ove dokumente na mikrofilmskim kopijama koje se nalaze u Hrvatskom državnom arhivu. S obzirom na to da mu je hrvatski materinji jezik, temeljito je proučio navedenu gradu kao i druge izvore, prvenstveno izvještaje preživjelih veterana. U suradnji s Jasonom Markom, odličnim poznavateljem bitke za Staljingrad, Obhođaš je pretočio svoj magistarski rad u jednu od najdojmljivijih knjiga na temu povijesti vojnih postrojbi.
U knjizi su korištene mnoge izvrsne fotografije, a posebice je dojmljiv odabir fotografija na kraju trećeg poglavlja koji prikazuju pukovniju tijekom izvođenja vojne vježbe. Kao i kod svih drugih fotografija i ove sadrže vrlo opsežne opise.
Staljingrad je najduže poglavlje u knjizi i sadrži više od 160 stranica. Autori u ovom poglavlju prate put pukovnije kroz sve razine pakla u gradu na Volgi na sličan način kao i u prijašnjim knjigama Jasona Marka (primjerice kao u knjizi “Island of Fire: The Battle for the Barrikady Gun Factory”).






