Vatra nad dubinom

S korica:

Kakva kobna zabluda! Znanstvenici su bili uvjereni da je artefakt koji su pronašli na asteroidu daleko izvan galaktičkih putova vrijedna, milijardama godina stara arhiva prepuna tajni neke napredne izumrle civilizacije. Pogreška koja će se pokazati fatalnom za njih, a i za druge. Monstruozno biće – takozvana Devijacija klase dva – razvit će se iz oslobođenog kompjuterskog programa i poput zloćudnog demona iz boce, uništiti sve pred sobom. No iz totalnog kaosa kataklizme jedan je brod uspio pobjeći noseći sa sobom sudbonosni dio koda – Protumjeru, program koji u rukama neke rase sposobnije od ljudske, možda može zaustaviti Pošast.

Vatra nad dubinom Vernora Vingeja, dobitnika Huga za najbolji SF roman godine, kompleksna je pripovijest o dvoje djece – svemirskih brodolomaca i očajničkoj utrci njihovih spasilaca s agentima Pošasti.

Nažalost, ovaj šturi sažetak ne može pružiti ni mrvicu od pregršt originalnih i promišljenih ideja kojima ova knjiga jednostavno pršti. Raspon radnje i dubina karakterizacije ljudi i izvanzemaljaca zadivljuje, fabula obiluje neprestanim iznenađenjima, a napetost ne popušta sve do potpuno razrađenog završetka. Ovo remek-djelo znanstvene fantastike nadilazi granice žanra i bit će poslastica za ljubitelje, ali i odličan uvod za sve one koji nikada nisu kušali ovu vrstu literature.

Vernor Vinge sigurno je jedan od najkreativnijih pisaca SF-a i u svom relativno oskudnom opusu nagomilao je obilje nagrada i nekoliko proročanskih ideja od kojih je njegova vizija današnjeg Interneta nastala u noveli Prava imena iz ranih osamdesetih (vidi Monolith 3) najpoznatija.

U prijevodu Kristiana Vlašića, i uz ilustraciju Romana Markusa, Vatra nad dubinom Vernora Vingeja (Hugo 1991.) prvi je roman s Phamom Nuwenom kao glavnim junakom. Drugi, Jazbine na nebu (Hugo 2000.) slijedi.