Ubojstvo u katedrali

S ovitka:

T. S. Eliot (1888-1965), anglo-američki pjesnik, dramatičar i kritičar koji je duboko utjecao na književnost u prvoj polovici 20. st. Zbirka pjesama Prufrock and Other Observations (1917), poema The Waste Land (1922) i ciklus Four Quartets (od 1935. do 1944) postali su paradigme socijalnih, civilizacijskih i filozofskih dometa modernog pjesništva, a Eliotu osigurali položaj prosuditelja glavnih žarišta moralne krize tadašnjega svijeta. Među sedam dramskih djela u kojima je nastojao afirmirati, opet, uporabu stiha na pozornici posebno mjesto zauzima Murder in the Cathedral (1935), nastalo za potrebe festivala u Canterburyu; u njemu se prikazuje sudbina Tome (Thomasa) Becketa, kenterberijskog nadbiskupa iz 12. st., koji je platio glavom sukob s kraljem Henrikom II, poričući pravo Državi da sudi Crkvi. Djelo je, zapravo, teološko-pjesnički ogled o naravi mučeništva. Kako kršćansko mučeništvo, čak ni u najortodoksnije kršćanske publike, nije nešto s čime se lako emocionalno i filozofski identificirati, Eliot se poslužio svojevrsnom dvostrukom ekspozicijom, uspostavljajući tanane usporednice s mukom i smrću prvoga mučenika, Isusa Krista: tako se mogao osloboditi površne psihologije i usredotočiti se samo na pjesnički i filozofski zadatak. Murder in the Cathedral odavna ima status jednoga od najdubljih religioznih djela našega vremena.