S ovitka:
Smrt Artemija Cruza predstavlja definitivnu afirmaciju meksičkog pisca Carlosa Fuentesa. Predstavlja ujedno i preokret u njegovom književnom stvaralaštvu. U prethodnim djelima Fuentes je polazio od vlastite vizije svijeta i stvari. Ličnosti je uklapao u naprijed određeni okvir da bi u neku ruku upotpunjavale panoramu meksičkog društva koju je želio dati. Međutim, Smrt Artemija Cruza nije toliko slika jednog društva ili jedne epohe, to je priča o sudbina jednog čovjeka, sudbini koja se samo može primijeniti na Artemija Cruza i koja se završava
njegovom smrću. Smrt Artemija Cruza su dvanaest sati agonije jednog starca koji umire od bolesti koju liječnici otkrivaju u posljednjem trenutku.
Priča o jednom životu. O rađanju na jednoj plantaži kave, dolasku u grad Meksiko, učestvovanju u revoluciji i društvenom i ekonomskom razvitku Artemija Cruza. Dvije biografije, jedna psihološka a druga fizička. Daleko je važnija psihološka. Ona daje snagu i vrijednost svim teškoćama na koje nailazi Artemio i koje ga guraju u jedan svijet sačinjen od stvari da bi konačno i sam postao jedna stvar. Na kraju svog života Artemio je čovjek bez slobode. Iscrpio ju je tražeći izlaz i rješenja u svom životu. Da li se radi o dobrom ili lošem čovjeku to Fuentes prepušta samom čitaocu da presudi. Fantastična koncepcija romana karakterizira i glavnu ličnost. Smrt Artemija Cruza je roman o jednoj ličnosti. Sve je ostalo podređeno toj ličnosti Artemiju. Katalina, njegova supruga se pojavljuje duž cijelog djela, ali samo zato da bi postojao jedan svjedok života i djela Artemija Cruza. Sve su ostale ličnosti pale kao žrtva snage ličnosti Artemija.




