Rakovica

S korica:

Milutin Cihlar Nehajev naumio je 1931. o 60. obljetnici Kvaternikove smrti objaviti knjigu koja bi bila posvećena Kvaternikovoj ličnosti i koja je trebala odgovoriti na temeljno pitanje na koje odgovor nismo odgovor: znalo se naime što su ustanici htjeli, ali nije se znalo kako su kanili ostvariti svoje težnje. Htio je dakle razjasniti misterij, zagonetku Rakovice. Kažemo misterij jer se ni do naših dana s Rakovice i Kvaternikove rakovičke bune nije posve podigla magla koja ju zastire i u kojoj se kriju razlozi i njezina pokušaja i njezina neuspjeha. Rakovica je i dalje ostala zagonetkom. Nehajev je, pišući svoju knjigu, posegnuo za neobjavljenom građom koju je sadržavala Kvaternikova pismena ostavština. No u poslu ga je 7. travnja 1931. pretekla prerana smrt i Nehajev nije dovršio svoje djelo. Uspio je predočiti Kvaternikov život i rad, sve osim samog ustanka. Knjigu je nakon njegove smrti u svojoj redakciji 1932. objavio Blaž Jurišić, priredivši to izdanje kako je najbolje mogao, ali se i sam potužio na količinu posla koju mu je Nehajevljev rukopis zadao svojim nedostatcima u bibliografskim podatcima i navodima iz tuđih tekstova. Što se tiče prikaza Kvaternikova života i rada, Nehajev je inače slijedio svoj uobičajeni način pisanja kakvim se služio pri stvaranju svojih političkih silueta o hrvatskim velikanima, ne prikazujući povijesni tijek zbivanja u kronološkom nizu, nego u zaokruženim esejima o ljudima i prilikama.