Autor Pregleda povijesti religija napisao je dosad više rasprava i knjiga iz oblasti povijesti religija. (Uvodni priručnik za historiju kršćanstva, Socijalne baze primitivnog kršćanstva, Hipolit Rimski, Dante i joakimistički pokret) poznat je u Italiji i Americi kao jedan od naj boljih historičara kršćanstva. Armbrogio Donini je još 1926. godine bio docent na rimskom sveučilištu za historiju kršćanstva, ali je 1928. godine morao prekinuti predavanja i otada je stupio aktivno u antifašističku borbu. Pobjegavši iz Italije, predavao je na Smith Collegeu i u Jefferson School u New Yorku, te u Americi objavio nekoliko zapaženih djela. Po završetku rata vratio se u Italiju i preuzeo katedru historije kršćanstva na Rimskom sveučilištu.
Pregled povijesti religija je njegovo najnovije djelo. Objavljeno je 1959. ali je već 1960. štampano drugo izdanje. Brzoj popularnosti knjige u Italiji pridonio je svakako zanimljiv i jasan način izlaganja, ali možda još više objektivan kritički duh i strogo naučni metod kojim je prišao jednoj osjetljivoj temi, koja se u Italiji uvijek tretirala s posebnim obzirom na interese crkve. Donini je marksist i u obrađivanju svoje teme služio se metodom historijskog materijalizma, nastojeći da nastanak i razvoj religija objasni kao razvoj ideja na koje su vršili odlučan utjecaj ekonomski i društveni odnosi.
Autor je široko zahvatio svoj predmet. Kada govori o rađanju religija analizira primitivne ljudske zajednice, kult mrtvih i magiju, postanak pojma nadnaravnog, klasni karakter čudesa i posebno se zadržava na problemima “totema” i tabua, na animizmu i fetišizmu. Zatim prelazi na religiju robovlasničkog društva. Govori iscrpno o religiji starih Egipćana, njihovim pučkim mitovima i službenoj vjeri, o “misterijima” Izide i podrijetlu Božića. Prelazeći na religiju Asiraca i Babilonaca, zaustavlja se naročito na mitu o stvaranju čovjeka i njegovu padu i na politeizmu i monoteizmu, koji su se kod njih razvijali. Zatim obrađuje religiju kod Grka, analizirajući kod njih društveni i religiozni dualizam, ulogu životinja u njihovoj mitologiji, odraze matrijarhata u njihovoj religiji, i konačno, vjerovanje robova i kristijanizaciju Olimpa. Autor je iscrpniji u svom prikazivanju razvoja religije kod Židova u predrimskom periodu, o pojavi monoteizma kod njih, i o prorocima i mesijanstvu. Posebno govori o historiji biblije, koristeći se najnovijim otkrićima u spiljama kod Mrtvog mora. Da bi objasnio postanak kršćanstva, on ulazi temeljitije u vjerske momente u pobunama robova u Aziji, na Siciliji i u Italiji, u objašnjavanju klasnog karaktera vjerovanja u mesijansko kraljevstvo, mita spasenja, značenja molitve oprosti nam dugove naše, ispituje vezu između mesijanstva i kršćanstva i između krize starog svijeta i vjerovanja u milenij. Poslije kršćanstva, autor prikazuje postanak i razvoj budizma, konfucijanizma i muhamedanstva, Knjiga završava prikazom problema koji se postavljaju u daljem proučavanju historije kršćanstva.
Po svojoj temeljitosti, preglednosti, jasnoći i zanimljivosti njegova knjiga spada među najbolja djela o povijesti religija koja su napisana na osnovu najnovijih istraživanja




