Metamorfoze

• preveo T. Maretić

S korica:

Rimski književnik Publije Ovidije Nazon rođen je 43. godine pr. Kr. u uglednoj obitelji. Nakon retoričkih studija u Rimu, Grčkoj i Maloj Aziji, odlučio je posvetiti se književnom radu te ubrzo postaje najslavljeniji pjesnik u Rimu. No, 2. godine po Kr., iz danas nepoznatih razloga, biva protjeran iz Rima. Sve do smrti Ovidije je bio prisiljen živjeti na najudaljenijoj granici Carstva.

Ovidijev opus obično se kronološki dijeli u tri faze: ljubavna poezija, mitološki spjevovi i stihovi iz progonstva. Najvažnija su mu djela: zbirka ljubavnih elegija »Amores«, ljubavno-mitološke elegije »Heroide« te didaktički epovi »Ljubavno umijeće« i »Lijekovi od ljubavi«, mitološki ep »Metamorfoze«, »Kalendar«, »Tužaljke« te »Poslanice iz Ponta«.

Mitološki ep »Metamorfoze« pripada središnjoj fazi Ovidijeva stvaralaštva. Pisan je u heksametrima s ukupno 11.995 stihova. Ovidije u njemu, kronološkim redoslijedom mitoloških događaja, obrađuje slučajeve »preobrazbi« u antičkim mitovima. Ukupno je 246 mitoloških priča, među kojima su najpoznatije one o Apolonu i Dafni, Narcisu i Jeki, Orfeju i Euridici, Veneri i Adonisu… Grčka je mitologija putem »Metamorfoza« postala vlasništvom Rima upravo kao neiscrpan izvor nadahnuća i poticaja za daljnje umjetničko stvaranje.