Klep sidra

Ovo nije znanstveno djelo, ali ima mnogo veze sa znanošću, posebno na razini imenovanja i definiranja vrsta zagonetaka. Nije ni novinarska proza premda se ne može isključiti stanovita veza s novinarstvom, osobito u bogatstvu obavijesti izloženih na razini pouzdanoga, ali novinarski shvaćenoga enciklopedizma. I napokon, enigmati su velikim dijelom bliski umjetnosti riječi, često su pravi virtuozi u uporabi riječi pa ovo djelo, ako mu nije glavni cilj književnoumjetnički domet, ipak je pripovijedna proza, svojevrsna beletristika i po sadržaju i po izrazu, a to što u ponečem izmiče najčešćim obrascima beletristike, nije joj mana, nego štoviše, bar za dio čitateljstva, osebujna draž.

Temeljen na zapažanjima zbiljskog i izmaštanoga svijeta, na unutarnjim Đurinim monolozima i dijalozima s Artusom, na sjećanjima i asocijacijama, pripovjedačev je iskaz usmjeren na bogatstvo zagonetaštva: na različite križaljke, čarobne kvadrate, klepsidre, piramide, rebuse – slovne, slikovne, stripovne i kombinirane, mijenjaljke, umetaljke, oduzimaljke, dometaljke, obrtaljke, posvajaljke, čitaljke, zbrajaljke – slovne i brojčane, jednačice, bezvučnice, bezrogovke, spunerizme, različite fonetske kalambure i igre riječi.

-iz recenzije S. Težaka