S korica:
Potkraj 1921. godine, kad je već stekao opće priznanje, Proust je primio pismo od jedne Amerikanke iz Rima, koja je ustvrdila da joj je dvadeset sedam godina i da je neobično lijepa. Isto mu je tako priznala da u posljednje tri godine ništa drugo ne radi nego čita njegovu knjigu. Ipak, ima jedan problem: “Ništa, ama baš ništa od svega toga ja ne razumijem. Dragi Marcel Proust, prestanite pozirati i spustite se na zemlju. Recite mi u riječ-dvije što ste zapravo htjeli reći.”
Na temelju Proustova romana U traganju za izgubljenim vremenom Alain de Botton napisao je duhovitu i neobičnu knjigu praktičnih životnih savjeta, u kojoj usput saznajemo o Proustu sve ono što smo oduvijek željeli znati, ali se nikad nismo usudili pitati.