Kadiš za nerođeno dijete

Dijete je budućnost. Nerođeno je dijete priznanje neimanja budućnosti. Jer, demonska bezličnost povijesti postaje očita uvijek samo kroz život i patnje pojedinačnih ljudi. Kao što je gubitak sudbine također sudbina, ili kao što budućnost može biti čak i gubitak budućnosti. Kadiš za nerođeno dijete konačno je raščlanjivanje osobnoga i povijesnog, savršeno gotovo kao i smrt. Pripovijest je to čovjeka koji izlaže što se sve može dogoditi nekomu tko je preživio najskandalozniji događaj stoljeća. Njegova duboka ispovijest besprijekorno jasno osvješćuje da se ono što se njemu dogodilo može dogoditi bilo kada i u bilo kojoj totalitarnoj državi. Roman je prvi put objavljen 1990. u Mađarskoj i predstavlja drugi dio Kertészove tetralogije o stradanju započete Nobelom nagrađenim romanom Čovjek bez sudbine.