Hvarski statut

• posveta na predlistu

S ovitka:

Jedinstveni kulturni i civilizacijski spomenici kojima se nijedna zemlja u slavenskom svijetu ne može toliko podičiti kao Hrvatska jesu srednjovjekovní statuti njezina primorja. Jedan od tih je i Hvarski statut, koji svjedoči o kontinuitetu slobodarske ideje iz vremena antičkih polisa, ali i o ponovnom ulasku u Europus u XIII. i XIV. stoljeću, priključujući se njezinim nastojanjima da, nakon dugotrajnog gospodarskog mrtvila, oživi tržišnu privredu primjenom nekih načela staroga rimskoga prava.

Hvarski statut pruža najsažetiju sliku sveukupnog društvenog života hvarske komune kroz stoljeća, sve do propasti Mletačke Republike 1797. godine. Po običaju srednjega vijeka pisan je latinskim jezikom. Zato tek ovim prijevodom na hrvatski ta slika postoje dostupna široj javnosti.

U njegovu se tekstu kao crvena nit provlači prožimanje dviju osnovnih pravnih kultura i njihova interakcija: hrvatske, koja izvire iz slavenskog običajnog prava, i romanske, koja je već bila pismeno oblikovana. Elemente tih dviju kultura naći ćemo i u ustrojstvu vlasti hvarske komune i u njezinu pravnom sustavu.

Uvjerit ćemo se da su stari Hvarani bili otvoreni prema svijetu, da su poticani vlastitim potrebama i vanjskim primjerima stalno usavršavali svoja pravila ponašanja. Zahvaljujući tome hvarska komuna nije poznavala kmetstvo kontinentalne Europe, a njezini su se pučani već početkom XVII. stoljeća u mnogo čemu izjednačili s vlastelom. Tako nam je Hvarski statut i dokazom kako se u jednoj našoj maloj otočkoj komuni društvo demokratizira još prije godine 1789, koja se obično smatra prekretničkom za Europu.