Hrvatsko-latinski rječnik

Iz Proslova:

Potreba za ovakvim rječnikom osjeća se već dulje vrijeme, i to ne samo među malobrojnim stručnjacima latinskoga jezika. Naime, postojeći rječnici nikako ne mogu zadovoljiti sve izraženije zahtjeve korisnika. Rječnici s početka ovoga stoljeća (Katić, Žepić) svojim arhaičkim fundusom riječi i posvemašnjim nedostatkom metajezičnih obilježja, odnosno njihovi pretisci, mogu ostati samo pokušajem zadovoljenja potreba današnjeg učenika, studenta, svećenika, pravnika, liječnika, filozofa, agronoma, astronoma, politologa …
Rječnik se zapravo sastoji od dva dijela: prvi dio obuhvaća opći jezični fundus, (približno 18 000 natuknica, oko 50 000 podnatuknica i više od 100 000 fraza, para­digmatskih sintagmi), a dragi je dio rječnik vlastitih imena, koji se prvi put pojavljuje u hrvatskoj leksikografiji, a ima približno 10 000 natuknica.

Rječnik ima ove prednosti pred dosadašnjim hrvatsko-latinskim i latinsko-hrvatskim rječnicima:
–  obilježena je akcentuacija na hrvatskim natuknicama i na svim latinskim riječima
–  u fundus riječi, osim klasične i srednjovjekovne latinštine, uključen je i novovjeki (i najnoviji) latinitet, tako da će korisnici naći u Rječniku i natuknice iz područja tehnike, kemije, astronomije, (atomske) fizike, fiziologije, filozofije, juristike, medicine, biologije, zoologije, ekleziologije. diplomacije, politike i drugih znanstvenih disciplina
–  rječnika vlastitih imena takva opsega naša latinistika do sada ne poznaje
–  frazama klasičnog launiteta dodane su i one mnogobrojne iz hrvatske povijesti, književnosti …
–  u odabire natuknica pomno je biran suvremeni jezični izričaj, posebice u području politike i diplomacije.

Rječnik vlastitih imena (od mitoloških do suvremenih osobnih imena, od povijesnih ličnosti do imena današnjih gradova i država, prvi je takve vrste ne samo na hrvatskom jeziku.