Gradski perivoji Hrvatske u 19. stoljeću

S ovitka:

Na baroknoj i bidermajerskoj tradiciji perivojnoga oblikovanja u Hrvatskoj, a pod utjecajem perivojne kulture u Austrijskoj Monarhiji i zapadnoj Europi, nastaju brojni javni perivoji u hrvatskim gradovima i mjestima. Nije bilo grada ili većega mjesta u kojemu nije tijekom 19. ili početkom 20. stoljeća nastao barem jedan javni perivoj ili šetalište. Bilo je to doba kada se njegovao princip nedjeljivosti urbanizma, arhitekture i perivojne arhitekture. Rezultat toga isprepletanja jest urbanistički skladan grad, prepoznatljiv po svojoj slici koja ga razlikuje od nekoga drugoga grada.

Za istraživanje javnih perivoja odabrano je pedesetak najvrjednijih i najpoznatijih perivojnih ostvarenja u dvadeset gradova i mjesta u Hrvatskoj, nastalih uglavnom u 19. stoljeću.

Prvi javni perivoji u Hrvatskoj pojavljuju se u 18. stoljeću u Osijeku, Zagrebu i Varaždinu, istodobno kada i u europskim gradovima. Većina javnih gradskih perivoja u Hrvatskoj nastaje u drugoj polovici 19. stoljeća. Zagreb je grad s najvećim brojem šetališta uređenih u 19. stoljeću u Hrvatskoj. Prvo javno gradsko šetalište u Hrvatskoj otvoreno je 1813. godine na južnim padinama zagrebačkoga Gornjega grada. Najstariji lječilišni perivoj u Hrvatskoj jest onaj u Stubičkim Toplicama, kojega je 1811. dao podići zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. Najreprezentativniji primjeri perivojnih trgova u Hrvatskoj jesu zagrebački trgovi Lenucijeve potkove nastajali krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Prvi perivoji-šetališta na mjestu gradskih utvrđenja nastaju početkom

19. stoljeća u Osijeku, Varaždinu, Splitu, Zagrebu i Zadru. Nekoliko je hrvatskih primjera koji su ravnopravno usporedivi s europskim ostvarenjima. Među gradskim perivojima to je Maksimir u Zagrebu, među urbanističko-perivojnim sklopovima je slijed perivojnih trgova Lenucijeve potkove u zagrebačkom Donjem gradu, perivojno-urbanistički ansambli u Lipiku i Daruvaru, a perivojno osmišljena Opatija među klimatskim lječilišnim mjestima na Jadranu.

Mnogi su javni gradski perivoji u Hrvatskoj nastali prije nego u drugim velikim europskim gradovima i u drugim puno bogatijim sredinama. Ideje o podizanju i uređenju javnih perivojnih prostora u hrvatskim gradovi ma rađale su se istodobno, ili tek s neznatnim zakašnjenjem, kao i u ostalim europskim gradovima. Nakon početne ideje i prvotne izvedbe često se posustajalo jer je trebalo mukotrpno i svakodnevno iz godine u godinu održavati perivoje te za to odvajati znatan novac.

Ne samo da su ti nekadašnji perivoji bili mnogobrojni već su oni bili kreativni i gradotvorni te pokretači urbane preobrazbe. Tada smo bili u vrhu europskoga perivojnog stvaralaštva.