Glasovi večeri

S ovitka:

Kao i ostala njezina djela i Glasovi večeri su rezultat relativno duga sazrijevanja književna gradiva u stvaralačkoj svijesti spisateljice, ali prvenstveno, umjetnički autentičan, rezultat napora čovjeka koji ima što reći i pisca koji to umije zahvaljujući pripovijedačkoj vlastitosti svog talenta.

Roman nas uvodi u specifičnu građansku sredinu pokrajinskog, očito pijemontskog mjestanca u razdoblju, prije i neposredno poslije prošloga rata. Pričajući u prvoj osobi dvadesetsedmogodišnja protagonistkinja Elsa kroz svoje iskustvo intelektualca u malograđanskoj atmosferi vlastita doma i šire okolice i kroz još mučnije iskustvo svoje do kraja neostvarene, raskinute ljubavne veze s mladićem iz obitelji vlasnika tekstilne tvornice (glavnoga gospodarskog i životnog uporišta u mjestu) – opisuje tužno trajanje i u biti nesretne, intimno promašene ili konvencijama paralizirane egzistencije. niza junaka, kojima život protječe u ustaljenoj monotoniji i neizbježnoj omeđenosti građanskih navika svijeta gdje se svi i suviše dobro po- znaju a da ne bi ostali tuđi jedni drugima, a da ne bi svoj vijek završili bez pravnog ispunjenja, ili ga produžili nesvjesni njegove besciljnosti, ili pak svjesni ali rezignirani.

Svojom modernom prozom, ne tražeći nametljivu novost ekskluzivna izraza, daleko od problematična stilskog eksperimentiranja, ona nekom svojom posebnom, svojim ženskim bićem prožetom uvjerljivošću, čitaoca uvlači u originalno ali ipak neposredno pristupačno podneblje zbivanja koje nosi pečat lirizma, elegičnosti, a nekad i jedva zamjetljive ironije.