Dvanaest priča u ovoj knjizi napisano je tijekom proteklih osamnaest godina. Prije no što će zadobiti današnji oblik, pet ih je poslužilo za novinske zapise i filmske scenarije, a jedna za televizijsku seriju. Tu je i priča koju sam prije petnaest godina ispričao u snimljenom intervjuu, pa ju je prijatelj kojem sam je ispričao prenio na papir i objavio, da bih je naposljetku ja sam, na osnovi te verzije, ispisao u konačnom obliku.
Bilo je to jedinstveno stvaralačko iskustvo koje zaslužuje podrobnije tumačenje, ako ni zbog čega drugog, a ono da bi malci koji sanjaju da će jednoga dana postati piscima čim prije saznali kako je porok pisanja iscrpljujuć i neutaživ.
Gabriel Garcia Marquez rođen je u mjestu Aracataca, u Kolumbiji, 6. ožujka 1928. godine. Studirao je na sveučilištu u Bogoti, a potom radio kao reporter u kolumbijskim novinama El Espectador i kao dopisnik u Rimu, Parizu, Barceloni, Caracasu i New Yorku. Objavio je više romana i zbirki pripovijedaka od kojih: “Lišće na vjetru”, “Pukovniku nema tko da piše”, “Pogreb Velike Mame”, “Zla kob”, “Sto godina samoće”, “Nevjerojatna i tužna pripovijest o nevinoj Erendiri i njezinoj bezdušnoj baki”, “Patrijarhova jesen”, “Kronika najavljene smrti”, “General u svom labirintu”, “Dvanaest hodočasnika”, “O ljubavi i drugim nečistim silama”, “Vijest o jednoj otmici”, “Živjeti da bi se pripovjedalo”. Gabriel Garcia Marquez nagrađen je Nobelovom nagradom za književnost 1982. godine.