Bilješke o putu po Dalmaciji

Iz Predgovora:

Zablude pojedinih odličnih pisaca znadu više puta tako obladati duhovima velikoga dijela ljudi, da su potrebni vjekovi, a ne godine, da se iskorijene. Radi ove sam svakidašnje predrasude zadrhtao svaki put, kad sam pomislio, da bih morao objaviti neke male bilješke o »Putu po Dalmaciji gospodina opata Alberta Fortisa. Ali kad sam tu stvar stao razumno ispitivati, uvidio sam, da se radi jedne predrasude ne smije prešutjeti istina. Ti ćeš dakle, istino, biti mojim jedinim vodom i jedinim ciljem mojih napora. Fortis je u svojem »Putu« govorio na brzu ruku, kako je on to već činio, gotovo o svim poznatijim mjestima Dalmacije. Osim historije prirode, koja je bila njegova glavna svrha, on je u svoje djelo unio i zrnca iz starina i narodne povijesti, zatim narodne običaje, dotad malo poznate, a od zgode do zgode i ekonomsko-politička razmišljanja, pa čak i nešto učenog raspravljanja o ilirskom jeziku. Da je sa snagom svojega uma sjedinio i točnost i da se zadovoljio tim, da govori samo o historiji prirode, morali bismo njegovo djelo visoko poštovati. Njegova raspravljanja o starinama i narodnoj povijesti nisu često ništa drugo, nego stvari, koje su već drugi prije njega rekli, a kad ih on želi ispraviti, onda često nema pravo, ističući se kao jedinom prednošću elegancijom svojega stila. Što se tiče morlačkih običaja, on je mnogošta kazao točno, ali u njihovu opisu ipak vlada velik nered, a ima i tako znatnih omašaka, da me narodno osjećanje obvezuje da ih zabilježim, da se čitaoci ne bi slijepo pouzdali u sasvim novu stvar kao što je ova.

….