Dvije pripovijetke iz ciklusa u kojem kao glavni likovi nastupaju članovi obitelji Glass, bivši putujući varijetetski umjetnici. U prvoj od njih Buddy Glass, koji je u vojsci, za vrijeme Drugog svjetskog rata 1942. godine, dobio dopust kako bi prisustvovao vjenčanju svojega starijeg brata Seymoura, pripovijeda o tome kako do tog vjenčanja nije došlo te o događajima koji su uslijedili potom. Seymour se ovdje portretira očima svojega brata, pisca Buddyja, koji živi u sjeni njegove blistave osobnosti. Druga od pripovijedaka također pripada istom ciklusu, a predstavlja Buddyjev pokušaj da čitatelja upozna sa životom svojega brata Seymoura, koji je on okončao samoubojstvom u svojoj trideset i prvoj godini. Kao i ostale pripovijetke iz ovoga ciklusa i ove su dvije protkane autorovim zanimanjem za zen-budizam, haiku i filozofiju vedante.