Uzničke uspomene

S ovitka:

Mnogi su kritičari hvalili literarne kvalitete ove Radićeve jedinstvene knjige. Uspoređivali su je i sa »Zapisima iz mrtvoga doma« od F. M. Dostojevskog. Razlog tomu nije samo ista tema, nego također zajedničko duboko čuvstvo kojim se oba pisca znadu uživjeti u opisivani svijet, te imamo dojam da autor ne stvara, nego snagom svoga talenta samo omogućuje da se taj svijet otvori i pred našim očima. No dok Dostojevski voli stajati po strani, motriti, osjećati i opisivati, Radić reagira ne samo srcem nego i savješću, slijedeći s ljubavlju bijednu svoju braću po stazama po kojima hodaju, ne gubi ni na čas s očiju puta kojim im je ići k ljepšoj budućnosti, i nastoji im pokazati taj put, ne kao učitelj ex cathedra, nego kao brat, dijeleći s bratom ono što je već sam stekao… Radić rijetkom snagom zaboravlja na sebe, radeći na buđenju duha i samosvijesti kako pojedinaca tako i svoga naroda, koji je u jednom času bio pomislio čak da je od svih napušten i osuđen na propast.

Iz svake stranice ove knjige izbija Radićeva jedinstvena plemenitost i vjera u bolju sudbinu hrvatskog naroda.