U suvremenom kaosu

Jozo Kljaković je u svojim memoarima obuhvatio kulturna i politička zbivanja prve polovine dvadesetoga stoljeća koje je smatrao važnima za zapadne zemlje i ovaj kraj, opisujući ih iz vlastite perspektive i doživljaja. Kao jedan od važnijih likovnih umjetnika prošloga stoljeća, a ujedno i politički izbjeglica, njegova je autobiografska proza vjerodostojan prikaz moralnih, političkih i ideoloških prilika u kojima su se hrvatski intelektualci morali snalaziti u to doba.