Suvremene književne teorije

S korica:

U prvom izdanju Suvremenih književnih teorija (Zagreb, 1986) naveo sam da su danas na tom području novosti brojne, a promjene tako brze da će »slika istaknutih strujanja na području književnih teorija možda već za deset godina izgledati znatno drukčije nego danas«. To se ne odnosi samo na novosti u književnim teorijama nego i na poglede na prošlost; naime obrisi prošlosti čine nam se drukčijim u svjetlu novih pojava. K tome valja dodati i radikalne promjene posljednjih godina u ovom dijelu Europe na temelju kojih je došlo do znatnih modifikacija interesa i naklonosti stručne javnosti prema cjelokupnom kulturnom okolišu. Uzimajući sve to u obzir jasno je da novo izdanje nije moglo biti jednostavni pretisak stare knjige.

Kad sve to držimo na umu i bacimo pogled na današnje stanje književnih teorija, čini mi se da možemo ustvrditi da se krećemo negdje na zalazu poststrukturalizma (u svoj raznovrsnosti tog pojma), kada se već javljaju i novi pravci od kojih mi se (barem na anglosaskom području) čini najvažniji tzv. novi historicizam (New Historicism), a koji je također odvjetak poststrukturalizma. Upravo zbog široke rasprostranjenosti poststrukturalizma posljednjih je godina silno porastao interes za Mihajla Bahtina (1895-1975), a isto tako nanovo je oživio interes za neke kritičke pravce i pojedince iz prve polovice našeg stoljeća, kao što su npr. T. S. Eliot i američka nova kritika. Za Eliota su mladi kritičari otkrili da je njegov pojam tradicije blizak pojmu intertekstualnosti, a njegova doktrina o impersonalnosti pjesničkog stvaralaštva doživjela je poslije brojne varijacije. U drugu ruku, uočene su i sličnosti između američkih novih kritičara i ruskih formalista (otklon od biografije i usredotočena pozornost na književne postupke). To su samo neki od naglasaka posljednjih godina o kojima sam pokušao voditi računa u novom izdanju (…)

Miroslav Beker