Dnevnik Cvijete Zuzorić, plemkinje dubrovačke
S korica:
Dubrovačka plemkinja Cvijeta Zuzorić (1552.-1648.) svojom je zanosnom ljepotom (o kojoj svjedoče dva sačuvana portreta) i zagonetnim životom oduvijek privlačila književnike. Postala je dio njihove fascinacije, nezaobilazni dio imaginarija koji je, prešavši granice renesanse, jednako poticajno i izazovno ušao i u naše vrijeme. Naša nostalgija za Cvijetom Zuzorić nije nimalo paśatistička, kao što nije ni slučajna. Još je više pojačava Cvijetin izgubljeni pjesnički opus, što ga, kako to lucidno vidi Antun Šoljan, svaki hrvatski pjesnik zapravo upotpunjuje, nadoknađuje, sve od vremena kad je Nikola Gučetić 1581. u slavu njezina imena, ljepote i ljubavi napisao Dijalog o ljepoti, nazvan Cvijet i Dijalog o ljubavi, nazvan Cvijet, a njegova žena Mara Gučetić istupila u (cenzuriranu) obranu te jedinstvene osobe.
Potaknut istom fascinacijom Luko Paljetak, u Cvijetino ime, u knjizi Skroviti vrt, dnevnik Cvijete Zuzorić, plemkinje dubrovačke, ispisuje njezin imaginarni dnevnik kao suptilnu analizu raskošnoga, složenog prostora njezina bogatoga intimnog i javnog života: od njezine petnaeste godine, kada dnevnik počinje, pa sve do posljednjih dana u devedesetšestoj godini. Ovaj je roman istodobno i široka freska stvarnih i izmaštanih društveno kulturnih zbivanja šesnaestoga i sedamnaestoga stoljeća na bogatom i kulturno poticajnom prostoru između Dubrovnika, Ancone, Firenze i Venecije, pa i cijele Europe toga doba. Nadgradnjom škrtih arhivskih podataka Paljetkov tekst prerasta u intrigantno žensko pismo pisano muškom rukom.