Sinturbanizam

Iz knjige:

Ovaj je tekst pisan u tri maha u ukupnom vremenskom intervalu od deset godina.

Prvi dio, koji seže do poglavlja “Predmeti industrijskog oblikovanja”, pisan je u godini 1954, u vrijeme kada su još bile aktuelne diskusije koje su članovi EXAT-a 51 vodili u klubu sveučilišnih nastavnika, te je inspiriran potrebom da se iz improviziranih istupa, uvjetovanih karakterom takvih diskusija, uđe u sistematičnije razmatranje materije koja je obećavala mogućnost izlaza iz tadašnjih dilema.

Nastavak teksta, koji sadrži sasvim kratak uvod citiranog poglavlja, pisan je 19. II 1956. i isti dan prekinut iz razloga kojih se danas više ne sjećam. Vjerojatno ovaj napis ne bi nikada ugledao svjetlo dana ni poprimio svoj konačan oblik da nije bilo simpozija na temu sinteze likovnih umjetnosti koji je održan u jesen 1963. u Beogradu na kojem sam istupio sa sasvim kratkim referatom. Simpozij je pored posvemašnje dezorijentacije velikog broja učesnika ipak pokazao da za ovu problematiku vlada interes vrijedan napora da se ovaj tekst dovrši i objavi.

Naravno, bilo je teško uhvatiti kontakt s mislima od prije deset godina, utoliko više što su moje ideje o likovnoj sintezi prerasle okvire likovnog i zahvatile čitavo područje života.

Ipak, mišljenja sam da veza postoji, štaviše, da je ona neizbježiva i da je dobro što tekst nije završen u jednom dahu, jer je vrijeme utjecalo na proces sazrijevanja.

Fundamentalne misli odoljele su vremenu od jednog decenija, a to je u ovako dinamičnoj materiji, kao što je umjetnost, već gotovo zadovoljavajuće.

Punom sviješću, da bi popustiti jakoj želji da se ovaj tekst pročisti i perfekcionira značilo isto što i odgoditi ga na potpuno neizvjesno vrijeme, predajem ga u štampu ovako nedotjerana.

autor