Razmo u skitnji

S korica:

Švedska spisateljica Astrid Lindgren zašla je u duboku starost, potkraj 1997. (14. studenoga) slavi okrugao devedeseti rođendan (rođena 1907). Bogat i lijep život jedne kraljice, jer je ona zaista – kako je i zovu – kraljica dječje knjige. Dobila je mnoge domaće i strane nagrade, odličja i naslove, priznanja i stipendije, diplome i plakete, zlatne medalje i zlatne lađe… a između svih tih nagrada bila je jedna osobito vrijedna – međunarodna Andersenova: primila ju je u Firenci 1958. upravo za knjigu »Razmo u skitnji«, dvije godine pošto je »Razmo« objavljen.

Ovaj naš Razmo ubogi je dječak iz sirotišta, on kao i sva djeca ondje čezne za toplinom i sigurnošću doma, za roditeljima koji bi ga usvojili i voljeli. Ali unaprijed zna da ljudi koji dolaze u sirotište po djecu uvijek uzimaju djevojčice plavih očiju i kovrčave kose, njemu je pak kosa ravna kao metla, a Razmo je još i pjegav kao purje jaje. Tu dakle nema nade za njega, pa se Razmo smiono otiskuje »u svijet«, u potragu za budućim roditeljima.

Putem sretne dobrodušna veseljaka i skitnicu Oskara, koji baš i nije neki skitnik u doslovnom smislu, jer putem zarađuje radeći malko po seoskim imanjima, a malko svirajući i pjevajući. Ono jest, harmonika mu je draža od sjekire, pile i motike, ali sve što čini, bilo da svira, bilo da cijepa drva ili kopa, čini to čestito i valjano.

I tako ta dva božja ptića, veselnika ili nevoljnika – kako kad – nastave put zajedno, izmjenjujući mala i velika životna iskustva dok nevidljive niti prijateljstva i ljubavi, sa svakim novim korakom, u svakoj novoj pustolovini, sa svakim novim danom, prepleću njihove ruke i njihova srca.