Rat koji nismo htjeli

Hrvatska 1991.

• knjiga je podcrtavana običnom i kemijskom olovkom

S ovitka:

Ovo je knjiga o 1991., o ratu protiv Hrvatske. Tko ga je počeo i zašto, s kojim ciljem? Je li se mogao spriječiti ili suzbiti? Ako jest, tko je propustio priliku? Što je 1990. i 1991. predlagao i kako je na agresiju reagirao hrvatski državni vrh?

Pisac se služio ponajprije memoarskom literaturom, političkom publicistikom i raspravama srbijanskih autora objavljenima u Beogradu, osobito bilješkama predsjednika u Predsjedništvu SFR Jugoslavije Borisava Jovića i izlaganjima u poslijeratnoj knjizi saveznoga sekretara za narodnu obranu u bivšoj Jugoslaviji generala Veljka Kadijevića. Izloženi su njihovi razgovori, dogovori u središtima srpske državne i političke moći tijekom kojih su planirane vojne akcije Jugoslavenske armije, pobunjenih hrvatskih Srba, paravojnih, teritorijalnih i neorganiziranih postrojba, srpskih i crnogorskih dobrovoljaca. Posebno mjesto u knjizi ima čovjek koji je u Srbiji donosio konačne odluke – Slobodan Milošević.

Knjiga sadržava sjećanja nekadašnjeg ministra pomorstva u prve tri vlade Republike Hrvatske poslije demokratskih promjena (1990.-1992.) i ministra vanjskih poslova (sredinom 1991.), bilješke o susretima u inozemstvu (Budimpešti, Beču, Rimu, Londonu i dr.), razgovorima s diplomatima i političarima (talijanskim ministrom vanjskih poslova De Michelisom, austrijskim ministrom Mockom, američkim državnim tajnikom Bakerom i dr.) koji su kreirali događaje 1991. ili su sudjelovali u njima. Izložena je i polemika s posljednjim američkim veleposlanikom u Jugoslaviji Warrenom Zimmermannom o uzrocima rata u Hrvatskoj i je li se rat mogao spriječiti i suzbiti. U čemu je Zimmermann griješio i kako je na događaje u bivšoj Jugoslaviji 1991. gledao američki državni i vojni vrh.

Budući da su oružani sukobi 1990. i oružani napadaj na Hrvatsku 1991. vezani uz stvaranje prve samostalne, suverene i neovisne hrvatske države poslije 1102., u knjizi je opisan i dio unutarnjeg i međunarodnog okružja u kojemu je nova država proklamirana, ugođaj tijekom prve sjednice višestranačkoga hrvatskog Sabora, proglašenje samostalne države, iščekivanje međunarodnoga priznanja, napori hrvatskoga državnog vrha da se izbjegne rat koji je ostavio tisuće mrtvih, osakaćenih i unesrećenih, stotine tisuća izbjeglih i prognanih, razorene gradove i sela. Rat koji se vodio samo na području Hrvatske.

Posebna je pažnja poklonjena hrvatskim (i slovenskim) prijedlozima o stvaranju saveza samostalnih država nekadašnjih jugoslavenskih republika, tzv. Rudolfovu prijedlogu od pet točaka koji je bio načelno prihvaćen u svim bivšim jugoslavenskim republikama, osim u Srbiji. Ovo je priča i o osobnim naporima autora (npr. o sklapanju tzv. jadranskih sporazuma o prekidu neprijateljstava i odlasku postrojba Jugoslavenske armije iz Hrvatske) i hrvatske Vlade da se izbjegne rat i pronađu mirna, civilizirana rješenja duboke jugoslavenske državne krize.

Ovo je štivo o vremenu hrvatskih golgota i nada, tegobnom, mučnom i opasnom. I šarmantnom, herojskom dobu u kojemu smo bili najdiscipliniraniji narod u ovome dijelu svijeta, najmudriji i najljući. Vrijeme u kojemu su monstrumi-agresori bili tako blizu, a kepeci, međunarodne organizacije za očuvanje mira i vodeće vojne sile u svijetu, tako daleko.