(“la gaya scienza”)
Zbirka aforističkih zapisa koja predstavlja krunu druge faze misaonoga puta ovog filozofa. On kao filozof suprotstavlja sebi i znanost i umjetnost, ali ujedno odbacuje prošlost filozofije i njezin jezik, te o filozofijskim sadržajima više ne govori zastarjelim pojmovima, nego na nov način, time što onome što je preživjelo, naime znanosti i umjetnosti, uzima njihove instrumente, te ih primjenjuje kao filozof. I ovdje se ističu teme vezane uz kritiku morala i kulture Nietzscheova doba, a osobito je naglašeno tematiziranje duhovnoga zdravlja kao izraza sklada tijela i duha, te životne snage. Jedna od središnjih misli ovoga djela, kao i autorova opusa u cijelosti, možda je ponajbolje izražena njegovim vlastitim riječima napisanima u predgovoru: “Živjeti – to za nas znači sve što jesmo stalno pretvarati u svjetlost i plamen, a također i sve što nas pogađa, mi i ne možemo drukčije.”