Knjiga treća Vremenske odiseje
S ovitka:
Stasali do razumnih bića u pradavnim eonima, prije nastanka Sunca i Zemlje, Prvorođeni se znali da galaktikama prijeti toplinska smrt. A to im nije bilo drago. Kao što im nije bio drag nitko čija nezajažljivost za energijom jednoga dana može prerasti u kozmičku prijetnju, kad se ta neodgovorna bića dočepaju zvijezda.
Prvorođeni su već sve to unaprijed vidjeli. Iza onoga što su poduzeli stajale su najbolje, najplemenitije namjere: dugoročno očuvanje života u svemiru. Nisu imali izbora. Činili su to, ionako, već mnogo puta.
Prvorođeni, djeca beživotnog svemira, cijenili su život više od svega drugog. Za njih je svemir bio park, a oni vrtlari zaduženi za brigu o njemu.
A vrtlari ponekad moraju i plijeviti.





