Prošlo nesvršeno vrijeme

S korica:

Naslov knjige Antuna Šoljana podsjeća nas kako svako pisanje živi od vremena, i to baš od nesvršenog, titravog, neizvjesnog vremena koje nam poput kakve trajno nedopušene cigarete izgara na vršcima prstiju. Za esej i za feljton (a tekstovi ove knjige poput svojevrsnog se spektra smještaju između tih dvaju polova) to vrijedi čak i više no za druge književne oblike. Za narav ovih Šoljanovih tekstova podjednako je važno autorovo superiorno, ali nenametljivo baratanje ključnim mjestima evropske, kulture i njegovo bogato životno iskustvo koje mu dopušta da o svakom predmetu koji dotakne govori bilo s blagošću i toplinom, bilo s notom one trpke rezignacije kakvu valjda donose jedino godine, kada nisu bile proživljene uzalud. Tematski raspon knjige seže od osobnih uspomena ili duboko poosobljenih meditacija na zadanu temu, preko ironično-intelektualističkih razmatranja o sudbini pisca u nesklonim mu vremenima, sve do tekstova nastalih u jeku ratnih užasa koji nas nedavno zapljusnuše, tekstova u kojima je skeptični individualist osjetio potrebu da progovori kao građanin, pripadnik zajednice izložene divljačkoj agresiji.