Progonitelj i druge priče

S korica:

Argentinski pripovjedač i romanopisac Julio Cortázar roden je 1914. u Bruxellesu, prve godine djetinjstva proveo je u različitim europskim zemljama, a školovao se i zaposlio kao nastavnik u Buenos Airesu. Godine 1951. odlazi u Pariz, gdje živi do smrti 1984., izdržavajući se prijevodima sa španjolskog. Osobito se zanimao za jazz; njegove ludičke elemente unosio je u svoju prozu. Od Borgesa je preuzeo supstrat metafizičke tjeskobe i koncepciju pisanja kao intelektualne igre preko granica zbilje i fikcije, te ga zbog toga gdjekad svrstavaju među neofantastičare. Svjetsku je slavu stekao djelom Školice (Rayuela, 1963), ekperimentalnim antiromanom koji je postao jednim od kamena-temeljaca postmodernizma. Istodobno, u nizu zbirki pripovjedaka i novela, Cortázar se pokazao podjednako velikim majstorom kratke forme.

Zbirka Progonitelj i druge priče objedinjuje petnaest ponajboljih kratkih proza iz triju knjiga: Bestijarij (Bestiario, 1951), Kraj igre (Final des juego, 1956) i Tajno oružje (Las armas secretas, 1959), a naslov je dobila po najduljoj od njih, posvećenoj jazz-saksofonistu Charlieu Parkeru. Zajedničku nit tvore susreti svakodnevnog i tajanstvenog, onostranog, katkad čak jezivog. Većina priča satkana je oko motiva dvostrukog identiteta ili svijesti – postojanja u paralelnim stvarnostima ili uplitanja oniričkih elemenata u javu. Protagonisti mahom bježe od konformizma i traže autentičniji vid življenja, no zagube se u kaosu i besmislu svijeta. Autor se pritom poigrava konvencijama, pripovjedačkim motrištima i uzročno-posljedičnim odnosima, sustavno dezorijentirajući i uznemirujući čitatelja. Njegov rukopis objedinjuje dramatsku napetost, osjetilno bogatstvo i metanarativna promišljanja. Višeslojne i otvorene strukture Cortázarovih priča omogućuju različita tumačenja, a inovativnost i gustoća teksture donijeli su mu ugled jednog od najinspirativnijih i najutjecajnijih autora svjetske književnosti sredine 20. stoljeća.