Procesija

S ovitka:

Roman »Procesija« nastao je u istom ambijentu prirječja Krke, ali je po fakturi, tematici i problemu, sasvim nešto drugo. To je ratna proza ispričana neposredno jezikom vrsna pripovjedača. Glavni junak Jaki, bivši student, partizanski komandir koji je prije napada izviđao selo gdje su četnici zatočili engleskog avijatičara i proglasili ga ambasadorom V. Britanije dospijeva u ruke četničkom vojvodi, bivšem drugu iz djetinjstva. Vojvoda ga muči i okiva u lance. Velika kolona zatočenika i talaca kreće pod pratnjom četnika do posljednjeg odredišta: do jame gdje će ih četnici klati i bacati u jamu. Jaki ne daje vojvodi zadovoljštinu da ga prikolje, već sam skače u jamu i ostaje živ. U jami je našao Dezertera koji se među mrtvacima krije od svih ratničkih strana. To nije banalni lik dezertera, već inkarnacija svih čovjekovih bježanja koje ga prate kroz život. Oni su na zemlji protivnici, u jami su složni i slažu mrtvace da se domognu komadića neba…

lako je vojvoda ostao izvan jame gdje se vodi žestoka bitka, on je uvijek prisutan u svijesti Jakoga, oni su uvijek zajedno u zajedničkom djetinjstvu, jer, ovaj je roman kompozicijski rađen vrlo kompleksno: retrospektivom, strujom svijesti. Vrijednost »Procesije« je i u tome što je pisan bez političke opterećenosti i političkog zanosa, stoga predstavlja prilog antiratnoj prozi u nas…

»Ovo je roman koji će ugodno iznenaditi, a nadam se, i oduševiti svakog ljubitelja naše književnosti. Ovakvo ugodno iznenađenje još nisam doživio. Ukratko radi se o piscu velikog talenta i pune stvaralačke zrelosti.« (Iz recenzija J. Pupačića).