Pripovijesti

S ovitka:

U četvrt stoljeća pisanja kraćih priča. (od 1947. do 1972) Márquez je stvorio sasvim specifičan svijet i postavio temelje svojim ambicioznijim romanesknim ostvarenjima. Mnoge pripovijetke, k tome, iskušavaju slične arhetipske situacije, a ponavljaju se i likovi koji će cjelovitije konture zadobiti u djelima. širega daha. To ne znači, dakako, da manje forme nemaju vlastitu autonomiju i uzbudljivu narativnu potku, s nemimoilaznim sastojcima fantastike, humora i groteske. Prema vlastitom priznanju, pisac je započeo s novelama na tragu Kafke. Najranije priče doista imaju nešto tjeskobnoga i zagušljivoga, odveć morbidnoga i introspektivnoga te pokazuju znakove naukovanja. Međutim, Márquez vrlo brzo nalazi točan ton metamorfoze i svjedočanstva, istodoban »učinak zbiljskoga« i nesputanu slobodu fabuliranja, a duhovitim dijalozima također je »provjetrio« često odveć statične polazne situacije. Tako su nastala mnoga antologijska ostvarenja, u rasponu od Žene koja je dolazila u šest do U ovome selu nema lopova ili od Svečanog pogreba Velike Mame do Najljepšeg utopljenika na svijetu. Posebnu pažnju zaslužuje Nevjerojatna i turobna povijest o bezazlenoj Eréndiri i njenoj bezdušnoj baki, koncipirana kao bajka za djecu, a realizirana kao pikarska proza tipičnih »nedaća kreposti«.

(Iz recenzije Tonka Maroevića)