Povijest srca

S korica:

Kad se potkraj 1976. godine saznalo da je Nobelovu na-gradu za književnost dobio španjolski pjesnik Vicente Aleixandre (rođen 1898. u Sevilji), malo je tko u svijetu znao što o njemu jer se njegov glas nije čuo daleko izvan granica Španjolske. Riječ je, kao što kaže njegov prevodilac i pisac pogovora za ovo naše izdanje Nikola Milićević, o pjesniku bujna i raskošna izraza, koji je prošao razvojnu liniju od nadrealizma do neposredne, gotovo bi se reklo realističke poezije, a zna se da ta bujnost nije bila na velikoj cijeni u evropskim okvirima modernih pjesničkih traganja. Osim toga, ta izražajna rasipnost često je zamagljivala unutarnje tokove poezije, pa nije bilo uvijek lako uočiti pravi smisao pjesnikova doživljajnog svijeta, koji je vrlo zanimljiv ali i vrlo složen. Kako bilo da bilo, Aleixandre je u Španjolskoj vrlo ugledan i cijenjen pjesnik i njegovo je djelo odigralo značajnu ulogu u razvoju suvremene španjolske poezije. Naš je izbor iz Aleixandrova pjesništva sačinjen na osnovi njegove najpoznatije i zacijelo najzrelije zbirke POVIJEST SRCA (1954). Tu pjesnik od samotničkih i kozmičkih tema iz ranijih zbirki obraća pogled stvarnom životu, ljudima s kojima živi, pati i raduje se. Osobito je primjetna neka upravo bolna želja pjesnikova da izađe iz svoje izoliranosti i da se pomiješa s drugim ljudima, sa svjetinom na ulici, jer je uvidio da će tek među njima naći pravoga sebe. Napose će u pjesmi »Pjesnik pjeva za sve« izraziti želju da sva ljudska srca biju kao jedno jedino srce svijeta.