osobno svjedočanstvo o suđenju glavnim nacistčkim ratnim zločincima 1945-1946. godine
S ovitka:
Airey Neave dočekao je kraj drugog svjetskog rata a dobrim znanjem njemačkog jezika i pravničkim kvalifikacijama, a osobno je radeći u britanskoj obavještajnoj službi bio iskusio ispitivačke metode Gestapoa I način na koji su gestapovci postupali sa svojim žrtvama. Ponuđeno mu je da radi za Britanski ured za ratne zločine, a potom je 18. listopada 1945. godine lako je imao samo 29 godina – dobio zadatak da 21 nacističkom vodi, koji su u nirnberškom zatvoru iščekivali suđenje, preda optužnice. Toga je dana imao osjećaj da je proživio tragediju jedne cijele generacije. Kako su se jedna za drugima otvarala vrata ćelija, tako su se pred njim ukazivale osobe koje je do tog trenutka u svojoj mašti zamišljao kao nemoguće, ogavne i užasne ljude. Goering, Hess, Keitel, Streicher, Ribbentrop, Speer, admiral Doenitz i drugi. U ovoj knjizi opisuje njih i način na koji su primili njegovo objašnjenje da će im se pravedno suditi. Promatrajući ih, prisjećao se njihovih života, svega onoga što su učinili i razloga zbog kojih su se našli u nirnberškom zatvoru. Nekada moćni ljudi stojeći mirno u svojim ćelijama, bez remena ili naramenica, bez žniranaca i kravata, doimali su se bezazleno, lako su u danima kada su bili na vrhuncu moći bili odgovorni za neke od najneljudskijih zločina koje je čovječanstvo ikad doživjelo.
Pišući o tome trideset godina kasnije, pisac smatra da se to ne smije prepustiti zaboravu i da mlađe generacije moraju saznati što se dogodilo, jer su sjene Nürnberga još i danas prisutne. Pisac upozorava da se opet može dogoditi da neki tiranin poput Hitlera eksploatira i zlostavlja milijune ljudi.
AIREY NEAVE je u Parlamentu bio predstavnik opozicije za Sjevernu Irsku i poslanik za Abingdon. Nosilac je više britanskih odlikovanja, a odlikovan je i francuskim Ratnim križem, nizozemskim ordenom Oranje Nassau i američkom Brončanom zvijezdom..