Napast nedužnosti

S korica:

Ništa nije teže nego biti slobodan, gospodar i tvorac vlastite sudbine. Ništa nije poraznije od odgovornosti koja nas okiva za posljedice naših djela. Kako uživati u neovisnosti izbjegavajući dužnosti? Pomoću dvije izlike, infantilizmom i viktimizacijom (kultom žrtve), tim bolestima čovjeka današnjice.

S jedne strane, odrastao čovjek odgojen u potrošačkom društvu, htio bi sačuvati povlastice djetinjstva, ničega se ne odreći, a pritom se neprekidno zabavljati, dok je s druge vječno u pozi mučenika, iako pati samo od obične nesreće trajanja. Dvostruko odstupanje koje nije bez opasnosti: eto odnosa muškarci/žene življenih prema modelu rata ili odvajanja, neprihvaćanje odrastanja podignuto do apsolutne vrijednosti, rastući juridizam koji uvijek traži potlačenog pod tužiteljem, i posvuda, u našoj naprednoj Europi, kult prokletnika u udobnosti.

Nisu li blagopatnici naši novi blagomislioci? Nije li onda vrijeme da ne miješamo više slobodu sa ćudljivošću? Jesu li strah i nemoć cijena koju treba platiti za neprihvaćanje zrelosti? Naposljetku, kako održati demokraciju ako većina građana teži statusu žrtve uz opasnost da uguši glas istinskih razbaštinjenika?