Grad u historiji

njegov postanak, njegovo mijenjanje, njegovi izgledi

S ovitka:

Mumfordovo monumentalno djelo “Grad u historiji” objavljeno je prvi put 1962. godine i odmah proglašeno »kapitalnim djelom kulture našega vremena«. Pošto je, 1962. godine, nagrađeno u Americi Nacionalnom nagradom za najbolju knjigu godine, djelo je u naredne dvije godine prevedeno na francuski, njemački i talijanski, a zatim redom na još nekoliko jezika.

Prema riječima talijanskog urbanista Marija Laba, Mumford je u ovoj svojoj knjizi dao »definiciju grada koja nadmašuje definicije svih historičara i filozofa koji su se tim problemom bavili prije njega. Ova je ocjena utoliko značajnija što ju je izrekao jedan arhitekt, priznajući tako indirektno da je Mumford u ovom svom djelu istovremeno i urbanist i arhitekt, ali i historičar i filozof. Jer, koliko god se činilo da je materija ove knjige determinirana, ona u stvari daleko prelazi okvire onoga što bi se prema njenom naslovu moglo očekivati. Nije u ovoj knjizi riječ samo o gradu u historiji nego je u njoj na neki način čitava kulturna historija čovječanstva transponirana kroz grad, koji je od svog postanka bio žarište kulturnih zbivanja i kao magnet privlačio ljude da se u njemu okupljaju, izmjenjuju misli, iskustva, znanja i saznanja, i da ih prenose dalje. Grad se naime tako i pojavio u historiji: još prije no što je postojao grad u pravom smislu riječi, »grad« je bio možda samo mjesto, pogodan lokalitet na raskršću prirodnih putova, gdje su se ljudi sastajali, vjerojatno najprije zato da bi vršili svoje kultne obrede, a zatim i zato da bi izmjenjivali svoje kulturne tekovine. Dugačak je put od tog prvog “grada” pa preko utvrđenih citadela i zigurata staroga svijeta, te sredovječnih burgova i gradića, do današnjih velegradova – do Megalopolisa, kako kaže Mumford, koji počinje prijetiti da pretvoriti u Nekropolis ili bolje red u kome čovjek počinje, nehotice, prijetiti samouništenjem. Citadele staroga svije to bile su opasnost za čitava područja. one su kontrolirale čitave narode, all suvremene citadele, sa svojim atomskim bombama, prijete i ugrožavaju čitavo čovječanstvo.

Ovo remek-djelo sinteze pokazuje nam jasnije no bilo koja druga knjiga kako su ljudi stvarali svoje gradove i razarali ih, kako su nastajale civilizacije i nestajale ili bile uništene, i kako se taj proces, kao po nekoj zakonitosti, odvijao u ciklusima kroz čitavu historiju, sve do danas,

Mumford nije samo historičar koji nastoji da utvrdi i objasni određene historijske činjenice već i filozof i reformator koji želi da dođe do nekih općenitih zaključaka da ponovo humanizira grad, taj »ugljeni grad«, sadašnjice, onečovječen i pretvoren u kostur od armiranog betona, stakla i aluminija ali koji više ne može udovoljavati osnovnim ljudskim potrebama. Dakako, uz pretpostavku da gledamo na čovjeka kao na čovjeka.

Mumford je bogati ilustrativni materijal (64 stranice priloga) popratio pravim malim esejima, u kojima argumentirano obrazlaže svoje stavove na primjerima pokazuje koje su mogućnosti urbanizma i u pozitivnom i u negativnom smislu. Zbog toga taj slikovni materijal daje još jednu izrazitu kvalitetu ovoj i inače veoma zanimljivoj knjizi.