Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni

Vojna povijest 1992. – 1994.

Iz Predgovora:

Knjiga Charlesa R. Shradera o muslimansko-hrvatskom sukobu u Bosni 1992-1994. vremenski se odlično uklapa u sadašnje razdoblje, u kojemu su uljepšani izvještaji i politička podrška Pariza islamskom svijetu dio naše svakidašnjice. Iako je knjigu napisao mnogo prije nedavne iračke krize, autor zaključuje da ti stavovi i događaji mogu biti korisni u objašnjavanju vrlo proturječnog „rata unutar rata”, koji se dogodio prije deset godina u samom dvorištu Europe.

Shrader, bivši logističar američke vojske, danas je glasovit vojni povjesničar i profesor na američkim vojnim akademijama. Za ovu knjigu ponajviše se koristio transkriptima sudskih postupaka Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY; MKS) protiv Blaškića, Kordića i drugih optuženika iz srednje Bosne. Njegov je temeljni zaključak vrlo jasan: svatko tko zna išta o vojnim pitanjima (i o dokazima) nikad ne bi zaključio da su Hrvati započeli sukob u srednjoj Bosni. Nije postojao veliki plan etničkog čišćenja tog područja od Muslimana, kao što je ICTY pogrešno presudio. Zapravo, bilo je sasvim obratno, piše i dokazuje Charles Shrader.

Shrader tvrdi da je još vrlo rano, u jesen 1992. godine, muslimansko vodstvo u Sarajevu donijelo strategijsku odluku o pokretanju rata protiv Hrvata zato što su oni bili slabiji od Srba. Osim toga, cilj im je bio preseliti muslimanske izbjeglice iz istočne Bosne i Posavine u Lašvansku dolinu i preuzeti kontrolu nad tvornicama za proizvodnju oružja u Busovači, Vitezu i Novom Travniku, koje su bile u rukama Hrvata.