Mrtve duše

»Svi smo mi izašli iz Gogoljeve Kabanice!« Ova izjava pripisuje se Dostojevskom; pa ako je možda on i nije rekao, ona točno pogađa suštinu stvari. S djelima N. V. Gogolja (1809-1852), ruska se književnost definitivno zaputila stazama realizma, s njima započinje ona snažna i velika matica ruskog romana koja je promijenila tokove evropske i svjetske književnosti XIX stoljeća.

Uz već spomenutu pripovijest Kabanica, uz dramu Revizor koja ni danas ne silazi s repertoara svjetskih scena, Gogoljev roman MRTVE DUŠE predstavlja gorku satiru na život činovništva u carskoj Rusiji. Ali čuveni gogoljevski »smijeh kroz suze« uzdiže se do ne milosrdnog govorenja istine o parazitskom, besmislenom i besciljnom životu u svakom neslobodnom društvu. Nije stoga čudno da je carska cenzura propustila kroz prste i ovaj Gogoljev roman, što mu, međutim, nije smetalo da po stane jedno od danas već klasičnih djela svjetske književnosti.