Makar se i posvađali

S korica:

Vezujući kao rijetko koji naš književni kritičar svoj rad za onaj jednodnevni život novina, listova i magazina, VESELKO TENŽERA (1942-1985) istovremeno je znao dvije stvari: da upravo svakodnevno pisanje i komentiranje osigurava kritičkoj misli njezin životni prostor i utjecaj na publiku te da to nipošto ne mora i ne treba biti loše i efemerno pisanje.

Obje te pretpostavke Tenžera je u svom radu sjajno ostvarivao, potvrđujući svojim oštroumnim feljtonizmom da iza lucidne kritičke analize i nemilosrdne ironije uvijek nakraju stoji i udio srca. Time je stekao nedvojbenu naklonost i ljubav svojih čitatelja. Govoreći svojim književnim feljtonima da se pisac i njegov kritičar vole MAKAR SE I POSVAĐALI, Tenžera se pokazuje najiskrenijim poklonikom mita o književnosti, knjizi, piscu i pisanju općenito, a između redaka njegovih tekstova zrači uvjerenje da je od čovjekovih mogućih obitavališta književnost jedno od najhumanijih.