Kraj čovjeka? Naša poslijeljudska budućnost

Posljedice biotehnološke revolucije

S ovitka:

Godine 1989. Francis Fukuyama je objavio poznato djelo Kraj povijesti i posljednji čovjek, dokazujući u njemu da je – zbog gubitka glavnih alternativa liberalnoj demokraciji – povijest kakvu poznamo došla svome kraju. Deset godina kasnije, on preinačuje i proširuje svoje dokazivanje: nismo još uvijek dosegli kraj povijesti, kaže on, jer nismo još uvijek dosegli kraj znanosti. Dokazujući da najveće napretke možemo očekivati u biologiji, Fukuyama se pita kakve će posljedice primjene novih znanja imati na liberalnu demokraciju.

U Kraju čovjeka? autor, sociolog međunarodno priznate reputacije opisuje potencijalne učinke bioloških znanosti posebice genetskog inženjeringa – na same temelje demokracije, a to je uvjerenje da su ljudska bića po prirodi jednaka. Ostvare li se danas-sutra u praksi mogućnosti koje se već naziru iz smjera istraživanja gena i njegovih preinaka, ljudi kakve danas znamo bliže se svome kraju, kaže autor, a zatim dolazi neka poslijeljudska budućnost.

Fukuyama uvjerljivo dokazuje da će konačna cijena biotehnološke revolucije zadiranje u samu gensku baštinu čovječanstva, sposobnost mijenjanja DNK čovjeka i svih njegovih potomaka – imati nesagledive, a možda i zastrašujuće duboke, posljedice po nas sadašnji politički i društveni sustav.