Kovači i alkemičari

• knjiga ima posvetu na stražnjoj strani naslovne stranice

S korica:

Prema vjerovanju primitivnih naroda, mineralne tvari su dionici sakralnosti Zemlje-Majke. Rude u utrobi Zemlje »rastu« poput embriona. Tako metalurgija poprima značajke opstetricije. Rudar i metalurg posreduju u zbivanjima podzemne embriologije: ubrzavaju ritam rasta minerala, surađuju s prirodom u njenu djelu pomažući joj da se »što bržeporodi«. Ukratko, svojim tehnikama čovjek malo-pomalo zamjenjuje Vrijeme, tj. svojim radom nadomješta djelo Vremena.

Surađivati s Prirodom, pomažući joj da proizvodi u što bržem tempu i da mijenja oblike materije – eto, u tim postupcima se nalaze počeci alkemijske ideologije. Ljevač, kovač i alkemičar rade s materijom koju smatraju živom i posvećenom, a njihov rad teži za preobrazbom materije, za njenim »usavršavanjem« i »transmutacijom«

. Autor naročito naglašava indijsku i kinesku alkemiju, dijelom zato što su manje poznate, ali posebno zbog toga što one u vrlo jasnom obliku predočuju karakter alkemijske tehnike koja je istodobno eksperimentalna i »mistična«. Naime, alkemija u svom početku nije bila empirijska znanost, nekakva kemija u zametku; ona je to postala tek kasnije.