Hladnoća sunca

S ovitka:

Isto je tako zanimljiv I sadržajem i oblikom novi roman istoga autora Hladnoća sunca. To djelo koje jedva da se i može nazvati romanom u pravom smislu riječi, ima nešto zajedničko sa Stranim tijelima, a to je da su glavna lica u oba ova romana neprestano podvrgnuta teretu sjećanja koje razotkriva njihova prava svojstva, koje zadire čak u podsvijest ispreplećući ono što se dogodilo s onim što su oni zamišljali da će se dogoditi.

Hladnoća sunca predstavlja od po četka do kraja ispovijest čovjeka na samrti, rekapitulaciju života utroše na ni u šta. Kroz tu ispovijest upoznajemo glavno i gotovo jedino lice romana, mladog trgovačkog putni ka Bernarda koji se poslije teške automobilske nesreće, u polusvjesnom stanju nastoji sjetiti svog beznačajnog života ispunjenog putovanjima i prolaznim ljubavnim pustolovinama po osrednjim hotelima i sajmovima, s osrednjim ženama.

U svom konačnom obračunu sa samim sobom nagomilao je maglovite slike sumornog djetinjstva, neuspjelog braka, beskrajnih vožnji automobilom u kojima- dok juri punom brzinom – pronalazi sam sebe. Kad napusti automobil, kaže on, o sjeća se nesigurno kao mornar kad napusti brod.

Knjiga je interesantna i osebujna, i u okviru »novog romana« zauzima posebno mjesto.