Filozof igra nogomet

S korica:

Ova se knjiga nastavlja na prethodnu uspješnicu Viktora Žmegača “SMS eseji” u kojoj se autor služi kratkom esejističkom formom te uz ležeran ton pripovijedanja, lišen profesorskog dociranja, govori o vrlo ozbiljnim temama.

I u ovoj knjizi povodi esejima vrlo su često vezani za zgode iz autorova svakodnevnoga života: to može biti knjiga koju autor upravo čita, neki novinski članak, društveni fenomen, popularna uzrečica, grafit zapisan na zidu… Stilska sloboda, literarnost iskaza i svjesno izbjegavanje strogoga znanstvenog diskursa omogućuju autoru da slobodno skače od teme do teme demonstrirajući svoju erudiciju na nepretenciozan i zanimljiv način.

Ovi su kratki esejizirani zapisi pisani po uzoru na slične knjige Benjamina, Adorna i Vateryja. Na sažet i poentiran način nastaje forma kojoj najbolje pristaje naziv “sintetična proza”. U njoj se prepleću različiti tipovi diskursa (od kulturološkog razmatranja do aktualističkih zapisa o društvenim fenomenima suvremenog razdoblja). No, ta je proza sintetična i u tom smislu što je zasnovana na jakim kontrastima između filozofske teksture i otkvačenih zapisa koji prizivlju atmosferu tramvajskih vožnji.

Od prethodne se ova knjiga razlikuje po tome što više nije dominantno fokusirana na zgode iz autorova djetinjstva, već obrađuje i događaje iz zrelijeg razdoblja; na svojevrstan način predstavlja intelektualnu autobiografiju.