S ovitka:
Autobiografije snažnih ličnosti, pod uvjetom da su te ličnosti dovoljno istinoljubive i književno nadarene, osobito su privlačna lektira, jer iz njih zrači neposredno, intenzivno doživljavanje života i čitalac prisustvuje snalaženju jedne ličnosti u životu, borbi te jake ličnosti da se u životu nekamo smjesti i da svome životu dadne neki smisao. Kroz dobru autobiografiju progovara jedno vrijeme u svom bogatstvu i svoj širini njegova nepovratnog sadržaja i njegovih sudbonosnih pitanja i problema. Takva je i ova autobiografija Mahatme Gandhija koji je, osobito u vremenu između dva rata, bio simbol otpora Indije Britanskom imperiju i zalog nada te napaćene zemlje u konačno oslobođenje i stjecanje nezavisnosti.
Iz Gandhijeva pričanja čitalac doživljava Indiju kakva je bila pred šest decenija: engleska vladavina, strogi sistem kasta u koje je podijeljeno indijsko društvo, duboka religioznost, težak teret vjekovnih tradicija, sukobljavanje evropske civilizacije (kolonijalne) s autohtonom indijskom koja je sva u nijemom predavanju sudbini i omalovažavanju materijalne kulture. Gandhi je naskroz Indijac, ni njegovo školovanje u Engleskoj ne zadire u njegovo indijsko biće, pa se njegova zrela ličnost formira sasvim pod utjecajem indijske filozofije: duhovno poniranje u sebe, sklonost mistici.
asketizam, odbijanje da se silom ostvaruju politički ili drugi ciljevi. Gandhi nije socijalist, jer propovijeda vraćanje jednostavnom životu, materijalna mu je kultura mrska, pa iako je znao ustalasati indijske mase, on se trudio i da ih obuzda, on, dakle, u tom smislu nije revolucionar; no njegov doprinos oslobođenju Indije ipak je golem, jer je svojim životom bez zahtjeva i potreba bio idol najširih masa koje su napokon stupile na političku pozornicu i dale one impulse potrebne da se ostvari nezavisnost Indije. Gandhijeva autobiografija, dobro i zanimljivo pisana, dokument je Indijca koji je svoj život dosljedno podredio postulatima tradicionalne indijske filozofije, ali je upravo tom dosljednošću pokazao izvanrednu snagu karaktera i dao primjer ustrajanja u svom uvjerenju. Njegovo zauzimanje za one najbjednije konačno ga je dovelo u sukob s vlašću (engleskom, kolonijalnom, ali ponekad i s indijskim lokalnim mogućnicima), pa je tako njegova akcija, makar potekla iz religioznih izvora, po-primila politički karakter, i u njemu su milijunske mase gledale svoga vodu. O tom buđenju indijskih masa, njihovom ulaženju u politički život, o političkim vođama indijske inteligencije i razvijene buržoazije, napisane su u ovoj autobiografiji izvanredno zanimljive stranice.