S korica:
A leksandrija je bila najveće kulturno središte antičkoga doba. Sedam dugih stoljeća bijaše to grad na zapadnome rubu goleme delte Nila u kojem se skupljahu umjetnost i zna-nje, sva kulturna dobra onoga doba, da bi se u njemu oplođena zatim širila na sve strane tada poznatog svijeta. Samo jedno stoljeće nakon osnivanja, Aleksandrija je bila veća od Kartage i postala je vrlo brzo središte antičke kulture, od znanosti do religije. Njen Museion je bio vodeće sveučilišta svoga vremena: iza njegovih zidina naučavali su najbolji filozofi, znanstvenici, učenjaci toga doba. Mnogo stoljeća ka-snije, kolektivnu misao koja se ovdje stvarala stavit će pod svoju egidu takozvana «zapadna civilizacija» kao svoju.
Što danas znamo o pradavnoj povijesti toga – danas milijunskog egipatskog grada? One antičke Aleksandrije, u kojoj je Euklid napisao svoja djela koja su utemeljila matematiku, grada u kojem je Eratosten izmjerio opseg Zemlje, a liječnik Erasistratus 2000 godina prije Freuda tumačio povezanost između seksualnih problema i živčanih smetnji. Autor je uočio da su, na primjer, Rim, Kartaga, Sparta, bili središta vojne sile antičkog Sredozemlja, ali Aleksandrija je pak, za razliku od svih njih, bila grad uma. Proučavajući stare grčke, hebrejske i latinske izvore, autor Theodore Vrettos, uvaženi američki klasičar, priča nam zadivljujuće žívu priču o davnome dobu jednoga grada i o njegovim ljudima čija djela su, a da mi toga nismo ni svjesni, utkana u naše misli.






